ARG1-D postupno napreduje tijekom života i može rezultirati funkcionalnom nesposobnošću i ometenošću svakodnevnih životnih aktivnosti2,4,8.
Nedostatak arginaze 1 (ARG1-D) je nasljedna bolest prisutna pri rođenju, ali kako se rana dijagnoza može propustiti, pacijenti mogu imati simptome i biti dijagnosticirani u svim životnim dobima, od dojenačke i dobi malog djeteta do adolescencije i odrasle dobi2,5. Budući da manifestacije ARG1-D mogu biti neurološke, razvojne ili funkcionalne2,4,8, one su teški izazovi kako za one koji imaju ARG1-D, tako i za one koji o njima brinu.
Nakon prvih mjeseci života mogu se pojaviti progresivne manifestacije ARG1-D koje uključuju, ali nisu ograničene na:
- spasticitet donjih i gornjih ekstremiteta2,4,
- cerebralne napadaje2,4,
- globalno kašnjenje u razvoju2,4,9,10,
- intelektualnu insuficijenciju2,4.

Manifestacije ARG1-D predstavljaju značajno opterećenje za pacijente2,4,8 i skrbnike.
Pacijenti s ARG1-D pokazuju progresivno i/ili varijabilno smanjenje:
- neuromotoričkih vještina2,4,
- normalne pokretljivosti/hoda2,4,11,
- razvojnih pokazatelja2,4,9,
- intelektualne sposobnosti2,4.
Voljeni će možda morati pružiti doživotnu skrb jer neki pacijenti s ARG1-D:
- ne mogu govoriti ili čitati2,
- možda neće moći samostalno hodati2,
- često imaju slab apetit i periodički povraćaju4.
Napredovanje bolesti zbog manjka ARG1-D je onesposobljavajuće2,4.
Bolesnici s ARG1-D imaju različita očitovanja progresije i morbiditeta2,4,11-13.
Dojenačko doba
- Prvih 6-12 mjeseci može biti bez simptoma i znakova bolesti3,4,14.
Može se očitovati:
- cerebralnim napadajima2,13,
- epizodama hiperamonijemije:
- razdražljivost3,4,13,
- poteškoće s hranjenjem, slab apetit 3,4,13,
- mučnina/povraćanje3,4,13,
- smanjena budnost3,4,13.

Dob malog djjeteta (2-4 godine)
- spasticitet u donjim udovima (uglavnom hodanje na prstima)2,4,13,
- intelektualno zaostajanje: kašnjenje ili prekid razvoja2,4,11,13,
- spontano izbjegavanje proteina je uobičajeno2,4,11,
- cerebralni napadaji: obično generalizirani toničko-klonički2,4,11,13,14.

Djetinjstvo (5-10 godina)
- progresivni spasticitet2,4,11,
- varijabilno zaostajanje u rastu2,4,9,
- varijabilno opadanje neuromotoričkih i intelektualnih sposobnosti:
- prestanak normalnog hoda2,4,10,
- smanjen fond riječi ili gubitak govornog jezika2,4.

Adolescencija (11 do 17 godina)
- Potencijalni gubitak:
- samostalnog hoda4,
- kontrole crijeva i mokraćnog mjehura2,15,
- Teški intelektualni invaliditet s gubitkom govora4,9.



Odrasla dob (više od 18 godina)
Ako se ne liječi, ARG1-D je obilježena varijabilnim pogoršanjem koje može rezultirati ranom smrtnošću2,4,9,16,17.

Liječenje ARG1-D
Optimalna skrb za pacijente s ARG1-D uključuje integrirani, multidisciplinarni tim koji se sastoji od stručnjaka kao što su18:
- Specijalist za metabolizam,
- Genetičar,
- Pedijatrijski neurolog,
- Neurolog,
- Specijalist za poremećaje kretanja,
- Pedijatar,
- Dijetetičar,
- Fizioterapeut.
Trenutačni standard skrbi (stroga ograničenja u prehrani, dodatak esencijalnih aminokiselina [EAA] i hvatači dušika) ne uspijeva u potpunosti spriječiti aktualne manifestacije bolesti i može biti neučinkovit u smanjenju koncentracije arginina na ciljne razine1,5-7.
Sadašnje smjernice preporučuju brzo i održivo snižavanje koncentracije arginina u plazmi, čime se smanjuje teret bolesti i poboljšavaju klinički ishodi, uključujući pokretljivost i motoričke funkcije6,8,19.
- Koncentracije arginina povećavaju se ne samo unosom hranom, već i metabolizmom proteina i endogenom sintezom20.
- Mogu se primijeniti hvatači dušika kako bi se spriječila hiperamonijemija koja proizlazi iz katabolizma endogenih proteina3,21.
Izazovi pridržavanja dijete s ograničenim unosom proteina koja je dovoljno rigorozna da snizi arginin u plazmi ispod ciljnih razina predstavlja značajan teret za pacijente2,22 i njihove obitelji.
- pridržavanje ove dijete može biti teško zbog prethodno uspostavljenih prehrambenih navika2,
- moglo bi pogoršati poremećaje prehrane23,
- potrebne su redovite kontrole kako bi se procijenio stanje bolesti24.
Reference:
1.Diez-Fernandez C, et al. Hum Mutat. 2018;39:1029-1050. 2. Carvalho DR, et al. Pediatr Neurol. 2012;46:369-374. 3. De Deyn PP, et al. Hyperargininemia: a treatable inborn error of metabolism. In: Guanidino Compounds in Biology and Medicine. London, UK: John Libbey Company Ltd; 1997:53-69. 4. Crombez EA, Cederbaum SD. Mol Genet Metab. 2005;84:243-251. 5. Huemer M, et al. J Inherit Metab Dis. 2016;39:331-340. 6. Häberle J, et al. J Inherit Metab Dis. 2019;1–39. 7. Burrage LC, et al. Hum Mol Genet. 2015;24:6417-6427. 8. Uchino T, et al. Hum Genet. 1995;96:255-260. 9. Prasad A, et al. J Child Neurol. 1997;12:301-309. 10. Bélanger SA, et al. Paediatr Child Health. 2018;23:403-410. 11. Cai X, et al. Medicine (Baltimore). 2018;97:e9880. 12. Bakhiet M, et al. Medicine (Baltimore). 2018;97:e10780. 13. Sin YY, et al. J Mol Med (Berl). 2015;93:1287-1296. 14. Scaglia F, Lee B. Am J Med Genet C Semin Med Genet. 2006;142C:113-120. 15. Schlune A, et al. Amino Acids. 2015;47:1751-1762. 16. Sun A, et al. Arginase deficiency. In: Adam MP, et al, eds. GeneReviews®. Seattle, WA: University of Washington, Seattle; 2020. 17. Diaz GA, et al. Poster presented at: 13th European Paediatric Neurology Society (EPNS) Congress; September 17-21, 2019; Athens, Greece. Poster P06-34. 18. NORD. The Physician’s Guide to Urea Cycle Disorders. 2012. Available at: http://www.nucdf.org/documents/NORD_Physician_Guide_to_Urea_Cycle_Disorders.pdf. Accessed November 26, 2021. 19. Cederbaum SD, et al. J Inherit Metab Dis. 1982;5:95-99. 20. Morris SM. Am J Clin Nutr. 2006;83:508S-512S. 21. Qureshi I, et al. J Pediatr. 1984;104:473-476. 22. Jain-Ghai S, et al. Mol Genet Metab. 2011;104:107-111. 23. Adam S, et al. Mol Genet Metab. 2013;110:439-445. 24. Morales JA, Sticco KL. Arginase Deficiency. Treasure Island, FL: StatPearls Publishing; 2018.